Kako ide ona stara narodna? Što psihološka istraživanja govore o točnosti narodnih izreka
Jesu li narodne izreke samo puka naklapanja i praznovjerja ili u njima ima istine? Što na to pitanje odgovara znanost? U ovom tekstu proučili smo nekoliko narodnih izreka te vidjeli što kažu znanstvene spoznaje o njihovoj točnosti.
Kada se ljudi suoče s teškim i uznemirujućim događajima, imamo običaj tješiti ih poslovicom „Što te ne ubije, ojača te“. Istraživanja pokazuju da ishodi po psihološko zdravlje ovise o tome kakav je bio karakter događaja, ali i kakve vještine za suočavanje osoba ima (Wilson & Keane, 2004). Traumatski događaji, koje obilježava iznenadni karakter i ugroženost života, ostavljaju dugotrajne posljedice po mentalno zdravlje (npr. osjećaj bespomoćnosti, gubitak povjerenja, izražena anksioznost, mogući razvoj psiholoških poremećaja). Ove posljedice mogu, međutim, biti znatno ublažene određenim vještinama, u čemu važnu ulogu ima pravovremena edukacija i psihoterapija.
Sigurno ste često promatrajući ponašanje djeteta i njegovog roditelja u šali rekli „Vidi se da jabuka ne pada daleko od stabla!“. No, je li takav zaključak točan? Studije iz područja bihevioralne genetike (pitanja nasljeđivanja psiholoških karakteristika) govore da je točan – djelomično. Za temeljne crte ličnosti pokazalo da su za 40 do 60% varijacija u osobinama ličnosti odgovorni geni, dakle nasljeđujemo ih roditelja, dok ostalo oblikuje okolina (Plomin & Caspi, 1990). Do sličnih zaključaka došla su i istraživanja blizanaca, kao i posvojene djece.
Ponašamo li se pri izboru partnera prema izreci „Suprotnosti se privlače“? Istraživanja pokazuju da iako doživljaj da smo upoznali nekoga sasvim drugačijeg od sebe može pojačati strast na početku veze, dugoročno gledano, najstabilniji su odnosi u kojima su partneri slični prema temeljnim vrijednostima i stavovima (Klohnen & Luo, 2003). Parovi s određenim razlikama u crtama ličnosti mogu dobro funkcionirati, no za stabilan partnerski odnos važno je da su partneri što sličniji, a osobito da se slažu prema interesima, vrijednostima i životnim ciljevima. Čini se da u ljubavi više vrijedi ona „Svaka ptica svome jatu leti.“ Ili, kako je to opjevano u poznatoj pjesmi rock sastava Bijelo dugme „Bitanga i Princeza par, ne ide to!“.
Bake i učiteljice u školi su nam uvijek govorile „Na greškama se uči“ i – bile su u pravu. Još krajem 19. stoljeća, američki psiholog Edward L. Thorndike utvrdio je da životinje (i ljudi) mogu učiti na temelju pokušaja i pogrešaka (Hergenhahn & Henley, 2013). U početku su pokušaji pogrešni i ne vode željenom ishodu, no nagrađivanjem točnih odgovora, oni se javljaju sve češće te se s vremenom pogrešni odgovori više ne pojavljuju. Dok je kod životinja taj proces spor, kod ljudi nije riječ samo o nasumičnom pogađanju, već o isprobavanju opcija, vodeći se određenim hipotezama (pretpostavkama).
Kada trebamo donijeti važnu odluku ili napraviti zahtjevan zadatak, obično nam kažu da prespavamo jer je „Jutro pametnije od večeri.“. Iako je prije važne odluke dobro uzeti vrijeme da odvažemo sve opcije, jutro nije najbolje doba dana za sve ljude jer se ljudi međusobno razlikuju prema kronotipu, odnosno ritmu spavanja i budnosti (Baehr, Revelle, & Eastman, 2000). Većina ljudi zapravo su „srednji“ tipovi te im za obavljanje aktivnosti najviše odgovara sredina dana. Drugi ljudi su „večernji“ tipovi – bude se kasnije i najproduktivniji su u kasno poslijepodne i uvečer, a samo dio ljudi su „jutarnji“ tipovi – bude se rano, ujutro su produktivni te im se pobuđenost smanjuje kroz dan. Stoga idući puta kada trebate obaviti neki važan zadatak ili donijeti odluku, prespavajte, ali drugi dan, ovisno o tome koji ste tip, prionite poslu odmah ili pričekajte neko kasnije vrijeme u danu.
Literatura