Jeste li ispred svog vremena? Vremenske perspektive u svakodnevnom životu

 In Psihologija i zdravlje, Psihologija u školi, Psihologija u svakodnevnom životu, Psihologija za roditelje

Kada biste imali sljedeći izbor – dobiti fini čokoladni bombon odmah ili pričekati neko vrijeme i dobiti dva čokoladna bombona kasnije – što biste odabrali? Proveden je niz sličnih istraživanja na 4-godišnjacima koji su dobili mogućnost da naprave sličan izbor: mogli su dobiti jedan bombon odmah ili dva kasnije, ukoliko se strpe dok istraživač ne napusti prostoriju i vrati se. Da zadatak bude teži, djeca su ostavljena 15-ak minuta sama u prostoriji s jednim bombonom na stolu pred njima. Djeca koja su pojela bombon i ona koja nisu razlikuju se po vremenskoj perspektivi. Oni koji nisu odoljeli iskušenju su orijentirani na sadašnjost, dok su djeca koja su pričekala da dobiju dva bombona orijentirana na budućnost (Krznarić, 2017). Djeca koja kao 4-godišnjaci nisu pojeli bombon u odrasloj dobi su bili sposobniji nego što je to bio slučaj s djecom koja su pojela bombon. Imali su bolje rezultate u školi, više ušteđenog novca, bili su adekvatnije tjelesne mase, manje skloni alkoholu i drogama te su imali razvijenije socijalne vještine.

Vremenska perspektiva je usmjerenost na prošlost, sadašnjost ili budućnost koja utječe na mnoge sfere života, a naučena je u ranoj dobi putem kulture, obrazovanja i obiteljskih utjecaja (P. Zimbardo & Boyd, 2008). Postoji pet vrsta vremenske perspektive: prošlost- negativna, prošlost – pozitivna, sadašnjost- hedonistička, sadašnjost- fatalistička i budućnost.

Prošlost – negativna ocrtava pesimističan, negativan i odbojan stav prema prošlosti. Česta razmišljanja o negativnim iskustvima iz prošlosti, o tome kako smo nešto trebali napraviti drugačije i o propuštenim događajima i prilikama karakteriziraju ovu vremensku perspektivu (P. G. Zimbardo & Boyd, 1999). Prošlost – pozitivna odražava topao i sentimentalan osjećaj prema prošlosti. Riječ je o osobama koje se rado prisjećaju prošlosti, njihova razmišljanja obojena su lijepim uspomenama te uživaju u obiteljskim ritualima i pričama o „dobrim starim vremenima“. Tipična je za pomalo introvertirane i povučene osobe, s bliskim prijateljstvima, te većom vjerojatnošću da su trenutno u stabilnoj romantičnoj vezi (P. G. Zimbardo & Boyd, 1999).

Sadašnjost – hedonistička predstavlja hedonistički, bezbrižan stav prema životu, te sklonost riziku. Riječ je o osobama usmjerenim na trenutne užitke i nova iskustva, bez većih briga oko posljedica u budućnosti kojima se često dogodi da se potpuno izgube u trenutku, impulzivne su, obuzete sadašnjošću i željne stalnog uzbuđenja. Možemo reći da su to pojedinci koji slijede srce, a ne glavu (Krznarić & Huić, 2015) . Sadašnjost – fatalistička se u mnogočemu razlikuje od prethodne orijentacije, a predstavlja fatalistički, bespomoćan stav prema životu. Osobe s izraženim fatalističkim odnosom prema sadašnjosti vjeruju da imaju vrlo malo kontrole nad događajima u svom životu, da sreća igra veliku ulogu u svakidašnjim događajima, te se prepuštaju „sudbini“, zbog čega su sklone depresiji i anksioznosti.

Budućnost je zastupljena kod pojedinaca sklonih planiranju, kod kojih dominira usmjerenost na ciljeve i buduće nagrade. Ove osobe neće se upuštati u ponašanja koja mogu ugroziti buduće ciljeve, kao što su agresivnost, impulzivnost i preuzimanje rizika, već su vrlo savjesne, organizirane, ambiciozne i spremne žrtvovati trenutne užitke za postizanje svojih ciljeva u budućnosti.

Istraživanja pokazuju kako je za pojedinca koji živi u zapadnjačkom društvu, idealno da ima umjerene razine orijentacije na budućnost i hedonističku sadašnjost, u kombinaciji s visokom razinom pozitivne prošlosti, a niskom negativnom prošlosti i fatalističkom sadašnjosti (Zimbardo, 2004; prema (Krznarić & Huić, 2015) ).

 

Literatura

Krznarić, T. (2017). Kako ne pojesti kolačić? Vremenske perspektive kod djece. In S. Salkičević, A. Huić, M. Parmač Kovačić, & B. Rebernjak (Eds.), PsihoFESTologija 2 – psihologijska znanost na popularan način (p. 0). Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu.
Krznarić, T., & Huić, A. (2015). Jeste li ispred svog vremena? Važnost vremenskih perspektiva za svakodnevni život. In M. Tonković-Grabovac, U. Mikac , & T. Vukasović Hlupić (Eds.), PsihoFESTologija – ovo nije samo još jedna knjiga iz popularne psihologije (pp. 40–44). Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu .
Zimbardo, P., & Boyd, J. (2008). he time paradox: The new psychology of time that will change your life. Simon and Schuster.
Zimbardo, P. G., & Boyd, J. N. (1999). Putting Time in Perspective: A Valid, Reliable Individual-Differences Metric. Journal of Personality and Social Psychology, 77(6), 1271–1288.

Dr. sc. Aleksandra Huić viša je asistentica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Njezin istraživački i nastavni rad vezan je uz područje socijalne psihologije, prvenstveno socijalnu kogniciju, socijalnu percepciju i stavove, samoregulaciju ponašanja, partnerske i prijateljske odnose, predrasude i diskriminaciju prema rodnim i seksualnim manjinama, te kockanje adolescenata. Do sada je sudjelovala u radu desetak znanstvenih domaćih i međunarodnih projekata, objavila petnaestak znanstvenih i stručnih radova te podnijela oko 60 priopćenja na domaćim i međunarodnim znanstvenim konferencijama. U aktivnostima popularizacije znanosti aktivno se angažira već nekoliko godina prenoseći široj javnosti spoznaje iz područja socijalne psihologije putem predavanja, radionica i demonstracija.
Tina Krznarić studentica je doktorskog studija psihologije, vanjska suradnica na kolegijima Psihologijski praktikum i Komunikacijske vještine na Filozofskom fakultetu, te vanjska suradnica u nastavi na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta. Istraživački se bavi bliskim odnosima, komunikacijom i sukobima, te vremenskim perspektivama, te će na istim temama i doktorirati.

Recent Posts

Start typing and press Enter to search