Potraga za izgubljenim blagom: Tehnike upravljanja vremenom

 In Psihologija na poslu, Psihologija u svakodnevnom životu

Današnji svijet je brz, pun promjena i informacija, a ono što nam kronično nedostaje jest vrijeme! Često nam se čini da imamo toliko posla da ne znamo koji zadatak prvi odraditi i imamo osjećaj da stalno nešto radimo a rezultati izostaju. Uz to, nemamo dovoljno vremena za druženje s obitelji i prijateljima, a o vremenu posvećenom sebi više ni ne razmišljamo. Istovremeno, Microsoftovo istraživanje („Survey Finds Workers“, 2005) na 38 tisuća ljudi iz cijelog svijeta pokazuje da smo produktivni u samo 60% našeg radnog vremena, dok preostalo vrijeme potratimo „surfajući“ prostranstvima Interneta, pričajući s kolegama ili pregledavajući mailove. Pritom svi znamo nekoga tko uspješno balansira obavezama i čini nam se da stiže sve što poželi. Što se događa s našim vremenom i gdje ga gubimo?

Prisjetite se situacije u kojoj ste pripremali neku prezentaciju. Sigurno ste u početku potrošili puno vremena na istraživanje  i prikupljanje svih informacija koje želite predstaviti, da bi u konačnici iskoristili samo mali dio svih informacija koje ste saznali. Bromberg-Martin i Hikosaka (2009) otkrili su da naš mozak informacije prepoznaje kao nagradu, što je iz evolucijske perspektive (odnosno, iz doba kad je naš mozak tek evoluirao, a cilj nam je bio osigurati preživljavanje) vrlo smisleno – što više informacija imamo, to smo sposobniji donijeti bolju odluku. Međutim, u današnjem svijetu koji je prepun informacija njihova količina vrlo lako postaje distrakcija koja nas odvlači od naših primarnih ciljeva.

Vrijeme je jedino što nam je svima jednako dano. Vremenom ne možemo upravljati i svatko od nas u danu ima jednako sati. Ono čime možemo upravljati smo mi sami – mi odlučujemo što ćemo učiniti sa svakom od 1440 minuta koje imamo u danu. Prvi korak u pronalasku vremena jest osvijestiti kako njime raspolažemo i koje su to aktivnosti koje nas vode do željenih rezultata – moramo razlikovati što nam je hitno, što nam je važno, a što su aktivnosti koje nas ne vode do željenih rezultata. Primjerice, premda se javljanje na svaki poziv koji dobijemo čini kao nešto što je poželjno, može se dogoditi da zbog javljanja na svaki poziv prekidamo rad na važnom projektu, što nas može dekoncentrirati i negativno utjecati na završni rezultat. Drugim riječima, hitne su stvari one koje su obično vidljive i zahtijevaju našu trenutnu pažnju. Međutim, važnost je direktno povezana s rezultatima – važne stvari koje nisu hitne zahtijevaju više inicijative i proaktivnosti, kako bismo ostvarili ciljeve kojima težimo (Covey, 2016). Važno je prepoznati što želimo i čemu težimo kako bismo mogli odlučiti kako što bolje iskoristiti svaku sekundu!

“Ono što je važno rijetko je hitno, a ono što je hitno rijetko je i važno.” Dwight Eisenhower

Za one koji žele znati više: http://www.eisenhower.me/eisenhower-matrix/

 

Literatura:

Bromberg-Martin, E. S., & Hikosaka, O. (2009). Midbrain dopamine neurons signal preference for advance information about upcoming rewards. Neuron63(1), 119-126.

Covey, S. R. (2016). 7 navika uspješnih ljudi. Zagreb: Mozaik knjiga

Survey Finds Workers Average Only Three Productive Days per Week (2005, 15. ožujak). Preuzeto sa https://news.microsoft.com/2005/03/15/survey-finds-workers-average-only-three-productive-days-per-week/#Tw5ouptaEPFyXbjr.99

 

Tihana Cuzek, magistra psihologije i konzultantica u tvrtki Ramiro d.o.o. koja voli svoj posao i pomaže drugima da se i oni zaljube u ono što rade. Karijeru u području organizacijske psihologije započela je kao voditeljica ljudskih resursa vodećeg medija za studentsku populaciju, gdje je organizirala procese regrutacije i selekcije te poticala profesionalni razvoj svih uključenih. Područje rada koje ju posebno zanima jest razvoj tzv. mekih vještina kroz treninge i individualno usavršavanje (coaching) djelatnika.

Recent Posts

Start typing and press Enter to search