Pogled kroz ružičaste naočale – Točnost u zaključivanju i mentalno zdravlje
Znanstvena istraživanja pokazuju da ljudsko mišljenje nije tako točno i racionalno kako bismo mogli pomisliti vođeni idejom o čovjeku kao savršenom misliocu. Nismo ni svjesni koliko naše procesiranje informacija iz okoline obiluje nepotpunim prikupljanjem podataka, korištenjem mentalnih prečaca u zaključivanju te pogreškama i pristranostima. Obilježja normalnog ljudskog mišljenja su: pretjerano pozitivno vrednovanje samog sebe, percepcija veće kontrole nad događajima nego što je stvarno imamo te nerealistični optimizam u pogledu budućnosti (Ariely, 2009).
Međutim, usprkos uvriježenom vjerovanju da je ovakva netočna i kriva percepcija stvarnosti štetna za naše normalno funkcioniranje, pokazalo se da ove pozitivne iluzije dovode do osjećaja sreće, zadovoljstva i pozitivnog raspoloženja, veće spremnosti na pomoć drugima, boljih interpersonalnih odnosa te uspješnijeg suočavanja sa stresom. Osim toga, ovakav pogled na svijet kroz ružičaste naočale dovodi i do boljeg intelektualnog funkcioniranja, veće motivacije, ustrajnosti i boljeg uratka u školi ili na poslu. Drugim riječima, na pozitivne iluzije se može gledati kao vrijedne resurse koje treba njegovati i razvijati, a ne nužno kao pogrešno procesiranje informacija koje treba korigirati!
Ipak, treba biti oprezan jer svaka pozitivna iluzija nosi u sebi i rizik. Pretjerano pozitivno doživljavanje sebe može ljude navesti na krive izbore i odluke (npr. javljanje na talent-show ili prijava na neodgovarajući fakultet). Vjera u mogućnost kontrole nad događajima može ih navesti da ustraju u aktivnostima nad kojima nemaju kontrolu (kao npr. kockanje). Zbog nerealističnog optimizma ljudi mogu zanemariti oprez i poduzimanje potrebnih mjera predostrožnosti (npr. ne ići na redovite liječničke preglede). Korištenje mentalnih prečaca i heuristika može dovesti do pojednostavljivanja intelektualnih zadataka i zanemarivanja važnih izvora informacija (Dumančić i sur., 2015).
Stoga treba imati na umu: pozitivna iluzija je dobra kao općeniti način gledanja na sebe i svijet oko sebe (optimističan pogled na svijet), ali nije kao osnova za donošenje važnih odluka – tu treba biti što je moguće više objektivan i racionalan (Kahneman, 2013)!
Literatura
Ariely, D. (2009). Predvidljivo iracionalni: Nevidljive sile koje upravljaju našim odlukama. Zagreb: V.B.Z.
Dumančić, F., Čagalj, M., Pocrnić, M., Vrtarić, I., Kamenov, Ž. (2015). Mislim, dakle ne znam: heuristike u mišljenju. U: Tonković Grabovac, M., Mikac, U. i Vukasović Hlupić, T. (ur.) Psihofestologija (str. 4-8). Zagreb: FF-Press.
Kahneman, D. (2013). Misliti, brzo i sporo. Zagreb: Mozaik knjiga.
