Psihologija i prehrana
Iako ljudi imaju dosta sličnosti u prehrambenim navikama, svi se mi nekako razlikujemo oko preferencija vezanih uz hranu. Zašto je tome tako? Zašto svatko od nas jede hranu koju jede? Da bi se objasnile prehrambene navike ljudi potrebno je prehrambene navike sagledati iz različitih gledišta. Prema evolucijskom gledištu ljudi više preferiraju masnu i slatku hranu jer im je ona prije davala najviše energije. S obzirom na to kako se naš mozak vrlo malo promijenio unazad nekoliko tisuća godina, preferencija je ostala, ali okolina se promijenila i zato se danas ljudi više debljaju. Također, evolucija je razlog zašto određene kulture više vole začinjenu hranu. Osim kuhanja, začini su bili način da se unište bakterije u hrani, stoga će se danas vidjeti veća upotreba začina na mjestima gdje je veća mogućnost stvaranja bakterija na hrani, primjerice u toplijim krajevima (Buss, 2012). Nadalje, jedan se zanimljiv fenomen vezan uz hranu može javiti u djetinjstvu: neofobija vezana uz hranu, odnosno, strah od nove hrane. Za neofobiju se smatra da je (bila) evolucijski adaptivan mehanizam preživljavanja koji je sprečavao djecu da konzumiraju hranu koja bi im mogla naškoditi (Birch, Gunder, Grimm-Thomas i Laing, 1998). Osim evolucije, na naše preferencije hrane utječu naši roditelji i prijatelji (Birch i sur., 1980). Roditelji i vršnjaci ponajviše utječu na unos hrane socijalnim učenjem, odnosno gledajući što jedu roditelji i vršnjaci djeca se nauče jesti istu hranu. Osim roditelja, u današnje vrijeme veliku ulogu igraju i mediji. Oni utječu i na konzumaciju hrane, biranje određenog brenda i traženje hrane od roditelja (Shepherd i Raats, 2006).
Uz sve ove razne utjecaje, priča oko prehrane dodatno se komplicira budući da se u preporukama oko hranjenja i izbora namirnica se često mijenjaju trendovi. To možemo vidjeti i kod pedijatrijskih preporuka za djecu, gdje se nerijetko sukobljavaju gledišta različitih stručnjaka te može biti teško odlučiti kakve će se upute slijediti. Na primjer, jedna ugledna europska organizacija (ESPGHAN) koja promovira, između ostalog, i prehrambeno zdravlje djece, suprotstavila se 2008. preporukama Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) oko dobi prikladne za uvođenje krute hrane u prehranu beba. Nakon nekog vremena su se argumenti ESPGHAN-a opovrgnuli, a preporuke WHO-a oko prehrane djece su ponovno prepoznate kao prikladnije. Ovo je samo jedan primjer toga koliko se stručna gledišta oko ove teme mogu razlikovati. No, tijekom godina mijenjale su se i prehrambene navike ljudi. Neka su istraživanja na američkoj djeci utvrdila da se od 70-ih godina povećao unos gaziranih pića, a smanjio unos povrća. Ti istraživači preporučuju adekvatno obrazovanje djece o prehrani s ciljem povećanja zdravih navika (Enns, Mickle i Goldman, 2002).
S obzirom na to da većina ljudi nije zadovoljna nekim aspektom svoje prehrane, promjene prehrambenih ponašanja mogu nam pomoći pri stvaranju novih navika. Za ovo je važno shvatiti kako se navike održavaju i stvaraju. Na primjer, možemo zamisliti da kad smo tužni ili pod stresom jedemo slatku hranu koja podiže raspoloženje. Ovo je primjer „petlje“ od tri koraka: „podsjetnik“ (u ovom slučaju tuga ili stres) – upućuje nas na određeno ponašanje; „ponašanje“ (konzumacija čokolade) – ponašajna, misaona ili emocionalna izvedba; „potkrepljenje“ (bolje raspoloženje) – rezultat koji povećava vjerojatnost da ćemo i idući put napraviti isto. Ova tri koraka s vremenom postaju sve više automatizirana, no njihovo razumijevanje može pomoći pri mijenjanju same navike (Duhigg, 2012). Ukoliko iz nekog razloga želimo smanjiti konzumaciju slatke hrane, to znači da ćemo morati naći neko drugo ponašanje koje će biti dovoljno nagrađujuće da ga se isplati raditi. I, naravno, ustrajati u njemu dovoljno dugo da postane automatsko.
Literatura
Birch, L. L., Gunder, L., Grimm-Thomas, K., & Laing, D. G. (1998). Infants’ consumption of a new food enhances acceptance of similar foods. Appetite, 30(3), 283–295.
Birch, L. L., Zimmernman, S. I., & Hind, H. (1980). The influence of social-affective context on the formation of children’s food preferences. Child development, 51(3), 856-861.
Buss, D. M. (2012). Evolucijska psihologija: Nova znanost o umu. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Duhigg, C. (2012). The power of habit: Why we do what we do in life and business. Random House.
Enns, C. W., Mickle, S. J., & Goldman, J. D. (2002). Trends in food and nutrient intakes by children in the United States. Family economics and nutrition review, 14(2), 56-68.
Shepherd, R., & Raats, M. (2006). The psychology of food choice. Oxfordshire: CABI Publishing.
