Potraga za moralom – kako se razvija moralno rezoniranje?

Moral predstavlja skup načela koja pojedincu omogućavaju razlikovanje dobrog od lošeg i ponašanje u skladu s tim razlikovanjem. Ova načela štite prava pojedinca te održavaju red u društvu. Tijekom moralnog razvoja događaju se promjene u načinu razmišljanja, osjećanja i ponašanja u vezi s pravilima koja nam određuju koja su to prikladna i ispravna ponašanja u određenoj situaciji te promjene povezane s regulacijom vlastitog dobrog i lošeg ponašanja u odnosu prema drugim ljudima. Sposobnost i volja pojedinca da se pokorava moralnim standardima čak i onda kada ne postoje vanjski pritisci označava njegovu moralnu zrelost. Govoreći o moralnom razvoju, područje koje je posebice zanimljivo brojnim istraživačima je moralno rezoniranje, odnosno kognitivni procesi kojima dolazimo do zaključka je li nešto moralno i ispravno ili nije.

Moralnim rezoniranjem posebice se bave kognitivističko-razvojne teorije prema kojima su moralna pitanja često vrlo složena (Vasta, Haith, & Miller, 1998) . Stoga se moralno rezoniranje razlikuje kod pojedinaca različite dobi koji, ovisno o stupnju kognitivnog razvoja mogu razumjeti složenost moralnih pitanja i donijeti moralne prosudbe. Ove prosudbe posebice dolaze do izražaja u moralnim dilemama u okviru kojih trebamo donijeti odluku o tome što je ispravno. Primjer siromašnog čovjeka koji je odlučio ukrasti novac kako bi platio skupocjenu operaciju svome teško bolesnom djetetu, kojem je operacija jedina mogućnost oporavka, predstavlja moralnu dilemu. Dvije teorije koje su najviše utjecale na kognitivistički usmjerena istraživanja moralnog razvoja su Piagetova i Kohlbergova teorija  te ćemo ih stoga ukratko ovdje opisati.

Piaget je proučavajući dječje moralno rezoniranje zaključio kako postoje dvije faze moralnog razvoja koje uključuju i promjene u moralnom rezoniranju (Buggle, 2002) . Prva faza, nazvana heteronomna moralnost, traje od 5. do 7. godine života. U ovoj fazi djeca se kruto pridržavaju pravila, a kazna je neizbježna posljedica njihova kršenja (npr. dijete koje je nehotično razbilo šalicu zaslužuje bit kažnjeno jer je kazna neizbježna posljedica takvog ponašanja). U drugoj fazi, koja traje od 8. do 11. godine života, a nazvana je autonomna moralnost, djeca su svjesnija promjenjivosti pravila, a pri tumačenju tuđih ponašanja uzimaju u obzir namjere, a ne samo posljedice (npr. dijete koje je slučajno razbilo šalicu ne zaslužuje biti kažnjeno kao dijete koje je to učinilo namjerno).

Drugu vrlo utjecajnu teoriju predložio je Lawrence Kohlberg, objašnjavajući njome moralno rezoniranje kroz čitav čovjekov životni vijek. Zadavajući djeci moralne dileme, zaključio je kako se moralni razvoj odvija na tri razine: predkonvencionalnoj, konvencionalnoj i postkonvencionalnoj, a svaka od ovih razina obuhvaća dvije faze (Berk, 2007) . Tijekom razvoja naše moralno rezoniranje napreduje prema ovim fazama i razinama, a vođeno je najprije kaznom i poslušnošću (npr. loše se nekome rugati jer zbog toga možemo biti kažnjeni), zatim individualizmom, odnosno usmjerenošću na vlastitu korist (dijete je poslušno jer mu je otac obećao slatkiš), ravnopravnošću (treba biti dobar prema drugima jer će tada oni biti dobri prema nama), dobrotom, namjerom (volontiranje), zakonima i normama (zabranjeno je voziti pod utjecajem alkohola), ljudskim pravima (referendumi i borba za promjenu zakona) te u posljednjoj najvišoj fazi univerzalnim etičkim načelima (borba protiv diskriminacije na temelju rase). Prema Kohlbergu, postoji razlika između muškaraca i žena u postignutom stupnju moralnog razvoja, a samo manji broj pojedinaca u svom razvoju dođe do posljednje šeste faze.

Literatura

Preporučena literatura:

Salkičević, S., Huić, A., Parmač Kovačić, M. i Rebernjak, B. (Ur.). (2017). PsihoFESTologija 2 – psihologijska znanost na popularan način. Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu.