Asertivna komunikacija – Kako se izboriti za sebe i svoja prava?

U brojnim svakodnevnim situacijama suočeni smo s izazovima u komunikaciji i postavljanju granica između, s jedne strane, zauzimanja za vlastita prava i potrebe, i, s druge strane, izvršavanja različitih obaveza te poštivanja tuđih prava i potreba. Uspostavljanje ravnoteže između uvažavanja vlastitih i tuđih prava, želja i potreba predstavlja sveprisutan izvor stresa, a učinkoviti način uspostavljanja te ravnoteže je asertivno ponašanje. Naime, asertivnost predstavlja zauzimanje za vlastita prava te izražavanje misli, osjećaja i uvjerenja na prikladan način, bez iskazivanja dominacije ili iskorištavanja drugih ljudi, nanošenja psihološke ili fizičke štete drugim ljudima (Arambašić, 1996). Kroz asertivno ponašanje nastojimo izbjeći nepotrebne sukobe s drugim ljudima, komunicirati na samopouzdan način, odbiti nerazumne zahtjeve na prihvatljiv način za sebe i druge ljude u okolini, te promijeniti ponašanje drugih ljudi.

Asertivna komunikacija podrazumijeva aktivno slušanje drugih, što znači da nastojimo razumjeti što sugovornik želi reći i uživjeti se u sadržaj razgovora. Kako bismo aktivno slušali sugovornike, važno je da ih gledamo u oči, ne prekidamo ih u govoru, toleriramo stavove ili razmišljanja koja se razlikuju od naših te potičemo druge da s nama podijele svoje potrebe ili osjećaje. Osim aktivnog slušanja, asertivna komunikacija uključuje i spremnost da se ispričamo kada pogriješimo te da iskreno pohvalimo drugu osobu, kao i iskazivanje prigovora na pozitivan i konstruktivan način te kontroliranje vlastitih negativnih osjećaja. Asertivna komunikacija je vještina koja se uči i usavršava, a pokazala se vrlo učinkovitom za rješavanje sukoba u svakodnevnim situacijama i u poslovnom okruženju.

Osobito je korisno koristiti asertivne trodijelne JA poruke. Dobra asertivna poruka sastoji se od opisa konkretnog ponašanja koje nam smeta bez osuđivanja tog ponašanja, zatim izražavanja vlastitih osjećaja, te pojašnjavanja konkretnih i stvarnih posljedica opisanog ponašanja (Hargie, 2011). Primjerice, ako se nađete u situaciji da čekate prijatelja koji kasni na vaš dogovor, rekli biste mu da kad kasni više od 10 minuta na vaš dogovor (opis ponašanja), jako se živcirate (izražavanje vlastitih osjećaja) jer je to za vas nepotrebni gubitak vremena (opis stvarnih posljedica tog ponašanja).

Treba naglasiti da usprkos brojnim prednostima koje asertivno ponašanje donosi, ono nosi sa sobom i određenu cijenu (Rakos, 2006). Ono zahtijeva utrošak vlastite energije jer se moramo usmjeriti na vlastito ponašanje i ponašanje drugih. Moramo razumjeti i prihvatiti da i drugi imaju isto legitimno pravo na svoje potrebe, mišljenje i stavove. Nadalje, izbor da se bude autentično svoj može biti bolno iskustvo jer to vodi do brojnih sukoba na koje treba biti spreman. Najteže je nositi se s neizbježnim neuspjesima koji se javljaju u početku učenja asertivne komunikacije, ali njih je sve manje kako postajemo vještiji u oblikovanju jasnih asertivnih poruka i kako okolinu navikavamo na novi način ponašanja koji od nas mogu očekivati.

Usprkos ovim teškoćama na koje nailazimo u asertivnoj komunikaciji, važno je naučiti asertivno komunicirati jer je to korisna socijalna vještina u formalnim i neformalnim situacijama. Asertivno zauzimanje za sebe povećava vjerojatnost da će druga osoba udovoljiti našim zahtjevima jer ju nismo napali, ali smo jasno naveli koji aspekt njezinog ponašanja kod nas izaziva neugodne osjećaje.

Literatura

Preporučena literatura

Putarek, V.,  Oštrić, I. & Kamenov, Ž. (2015). Tko će se izboriti za mene, ako ne ja? Što je asertivnost i kako je možemo postići?  u: Tonković Grabovac, M., Mikac, U. and Vukasović Hlupić, T. (Ur.) (2015). PsihoFESTologija: Ovo nije samo još jedna knjiga iz popularne psihologije (str. 90-94.) FF press: Zagreb.