Kako nas oči varaju? Vidni put i optičke iluzije

 In Psihologijski pogled na mozak

Vid je osjetilo kojim ljudi primaju najveći broj informacija iz okoline. Jeste li se ikada zapitali zašto vidimo svijet oko sebe? Je li riječ o magiji ili možda ipak biologiji?

Kada svjetlost koju reflektiraju sva bića i predmeti uđe u naše oko, pretvara se u živčani impuls i prolazi put sve do mozga u kojem zapravo nastaje slika onoga što gledamo. Taj vidni put čine stanice u oku koje se nazivaju štapići i čunjići te vidni živac, koji je građen od velikog broja živčanih stanica – neurona. Neuroni primaju živčani impuls kratkim izdancima ili dendritima, a šalju ga dalje dugim izdankom ili aksonom. Važno je naglasiti kako neuroni prenose živčani impuls samo ako im to dopusti kemijska tvar koja se naziva neurotransmiter (Tadinac & Hromatko, 2012) .

Vidni živac povezuje oko i mozak. U vidnom području mozga živčani impulsi postaju informacije o veličini, obliku, boji i položaju predmeta koje gledamo. Te se informacije povezuju u sliku pa mi više ne gledamo, već vidimo. Poteškoća na bilo kojem od dijelova vidnog puta može rezultirati slikom koja ne odgovara onome što gledamo (Pinel, 2001) . Tako optičke iluzije, koje se još nazivaju i vidnim iluzijama, varaju naš mozak šaljući nam dvosmislene informacije pa gledamo primjerice dva pravca jednake duljine, a čini nam se da vidimo jedan kraći i jedan duži pravac. Ova se iluzija naziva Muller-Lyerova i primjer je dvodimenzionalnih vidnih iluzija.

Slika 1. Muller-Lyerova iluzija

No, vidne iluzije mogu biti i trodimenzionalne, kao u slučaju Amesove sobe, gdje nam osoba u desnom kutu djeluje kao div, a u lijevom kao patuljak, iako su u stvarnosti jednake visine. Naime, zid koji vidimo građen je ukoso tako da nam je desni kut bliži od lijevog, no gledajući prostoriju kroz rupicu u sredini ne primjećujemo tu varku. Na ovom principu snimana je trilogija „Gospodar prstenova“ koja vrvi likovima različite veličine.

Amesova soba

Slika 2. Amesova soba

 

Literatura

Pinel, J. (2001). Biološka psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Tadinac, M., & Hromatko, I. (2012). Uvod u biološke osnove doživljavanja i ponašanja. Zagreb: FF press.

 

 

Matea Šoštarić, Lucija Šutić i Antonija Vrdoljak studentice su prve godine diplomskog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Volontiraju u udruzi Hrabri telefon, u sklopu programa "Dječja kuća Borovje", a aktivno sudjeluju u popularizaciji psihologije kroz festivale poput Psihofesta, Znanstvenog piknika i Znanstvenog kvarta.

Recent Posts

Start typing and press Enter to search