Kako prestati biti svoj najveći kritičar? O važnosti razvijanja suosjećanja prema sebi

Sjetite se neke situacije kada Vam stvari nisu išle „od ruke“, kada je život odlučio uputiti Vas na sve vaše nesavršenosti i nedostatke. Razmislite o rečenicama koje si govorite u takvim situacijama. Govori  li Vam glasić u glavi „Nisi dovoljno dobar“; „Prase jedno zašto si pojeo te kolače“; „Koji si ti gubitnik“; „Zašto se baš moji klinci svađaju svaku sekundu svog vremena“ ili neku sličnu izjavu iz bogatog „arsenala“ samokritika?

U teškim trenucima sebi često govorimo takve rečenice jer se ne želimo razmaziti i vjerujemo kako je samokritika odličan motivator koji nam pomaže da kontroliramo vlastitu anksioznost.  Međutim, istraživanja pokazuju da samokritika nije dobar motivator te da postoji cijena korištenja takve strategije motiviranja. Samokritiziranje je povezano s negativima afektom, depresijom, anksioznosti, problemima u odnosima s drugima i ciljevima usmjerenima na izbjegavanje neuspjeha (Warren, Smeets, & Neff, 2016) .

Kako bismo si pomogli i motivirali se u situacijama kada nam je teško, sebi možemo pružiti istu brigu kao onu koju bismo pružili prijateljima. Takvo ponašanje koje je usmjereno prema sebi i uključuje primjećivanje, osjećanje patnje, reagiranje na vlastitu patnju te svijest i utvrđivanje patnje s namjerom da se nešto poduzme zbog toga nazivamo samosuosjećanje (Neff, 2011) . Ono je povezano s adaptivnim psihičkim funkcioniranjem, uključuje pozitivnu sliku o sebi utemeljenu na pozitivnom osjećaju brige o sebi i povezanosti s drugima. Povezano je s manje socijalne usporedbe, manje ljutnje i boljim odnosima, višim razinama zadovoljstva životom, sreće, optimizma, a manje anksioznosti, depresije, samokritiziranja, neuroticizma, perfekcionizma i percipiranog stresa (Barnard & Curry, 2011) .

Samosuosjećanje je vještina koja se može naučiti te postoje vježbe za razvijanje takvog načina reagiranja u situacijama kada nam je teško (Neff, 2011) . Jedan od načina na koji možemo vježbati samosuosjećanje je da se zapitamo kako bismo se ponašali i što bismo rekli svome prijatelju kojem je teško te onda upravo to učinimo sebi kada je nama teško. Takav način razmišljanja potiče nas na povezanost s drugima, pruža mogućnost za upoznavanje sebe i u situacijama patnje omogućava da sebi pružimo brižnost koja nam je potrebna.

Literatura

Preporučena literatura

Juras, L. & Jelić, M. (2017). Zašto je došlo vrijeme da postanete sami sebi najbolji prijatelj? O povezanosti samosuosjećanja i psihičkog zdravlja. Salkičević, S., Parmač Kovačić, M., Huić, A. & Rebernjak B. (Ur). Psihofestologija 2. Zagreb: FF press.