Zašto odgađam neodgodivo? Što možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra
Jeste li se ikada naišli u situaciji da Vas čeka važan zadatak i niste baš pretjerano motivirani za ulaganje velikog truda u njega, a postoji i određena vjerojatnost da pogriješite i doživite neuspjeh? Padaju li Vam tada na pamet misli poput: „Krenut ću raditi na ovom zadatku, samo da pošaljem mail šefici i trebam odgovoriti prijatelju na poruku, a bilo bi dobro da dovršim prije toga zadačić od prošlog tjedna, itd.“. Ovakva i slična ponašanja pokazatelj su samohendikepiranja, odnosno ponašanja kojim postavljamo različite prepreke samima sebi kada bismo trebali obaviti neki posao, a koje nam otežavaju obavljanje tog posla, ali nam služe kao dobar izgovor za potencijalni neuspjeh doživljen tijekom ili nakon obavljanja tog posla.
Samohendikepiranje se javlja u svakodnevnom životu, za vrijeme školovanja ili u poslovnom okruženju, a često se očituje u nedovoljnom ulaganju truda ili odgađanju izvršavanja nekog zadatka ili posla, pretjeranoj zauzetosti druženjima ili drugim aktivnostima, podcjenjivanju sposobnosti te u očekivanju neuspjeha (Burušić, 2007) . Osnovna svrha samohendikepiranja je zaštita vlastite slike o sebi. Točnije, kada osoba postavlja sebi prepreke prilikom izvršavanja nekog zadatka, potencijalni neuspjeh može pripisati tim preprekama, a ne vlastitoj nesposobnosti. Tako prilikom odgađanja izvršavanja nekog zadatka na poslu i pronalaženja drugih, manje prioritetnih zadataka koje će odraditi umjesto ključnog zadatka, osoba ima opravdanje za potencijalni neuspjeh koji se može dogoditi prilikom izvršavanja ključnog zadatka. Naime, osoba nije imala vremena za obavljanje tog zadatka jer se morala baviti drugim poslovima. Slika pojedinca o samome sebi kao sposobnoj osobi koja bi mogla uspješno izvršiti zadatak, samo da je imala više vremena, time ostaje nenarušena. S druge strane, ako osoba uspješno odradi zadatak, usprkos preprekama koje sami sebi postavlja, može stvoriti još pozitivniju sliku o sebi kao sposobnoj osobi koja usprkos svemu ostvaruje uspjeh.
Uzroci samohendikepiranja su raznoliki: od premale motivacije, preko perfekcionizma i straha od neuspjeha, do nedovoljnog znanja o organizaciji vremena i zadataka (Higgins, 1990) . Strategija vrlo korisna za suočavanje sa samohendikepiranjem je osvještavanje koja samohendikepirajuća ponašanja koristite. To mogu biti i izjave da se niste uopće trudili na poslu ili da ste nešto obavili vrlo brzo, iako ste uložili veliki trud i mnogo vremena u neki zadatak. Nadalje, važno je postaviti realna očekivanja od sebe i svojih postignuća, postaviti dostižne ciljeve, ali se i nagraditi za postignuti uspjeh. Kroz manje samohendikepirajućeg ponašanja povećavamo vlastitu autentičnost, gradimo čvršću, jasniju i stabilniju sliku o sebi, te stvaramo iskrenije odnose s drugim ljudima.
Literatura
