Psihologija vježbanja
Popularnost tjelesne aktivnosti raste iz godine u godinu, što se može vidjeti u sve većem broju različitih rekreativnih sportskih klubova, novih vrsta sportova, sportskih časopisa i portala, kao i teretana koje su pretrpane ljudima koji nastoje biti „fit“, postići i održati željeni tjelesni izgled, ali i očuvati svoje tjelesno i mentalno zdravlje. Naime, istraživanja pokazuju da tjelesna aktivnost djeluje povoljno na krvni tlak, kolesterol, dijabetes tipa 2 i kosti te smanjuje rizik od krvožilnih bolesti i raka (Reiner, Niermann, Jekauc , & Woll, 2013) .
Osim na tjelesno zdravlje, bavljenje sportom utječe i na psihološku dobrobit. Tako tjelesna aktivnost smanjuje razinu depresije i stresa, Alzheimerove bolesti i demencije te problema sa spavanjem (Asztalos et al., 2008). Nadalje, nakon tjelesne aktivnosti znatno se povećavaju pažnja i usmjerenost na zadatke, a poboljšava se i uspješnost obavljanja školskih zadataka (Donnelly et al., 2016) . Konačno, istraživanja su pokazala da osobe koje vježbaju imaju bolje razvijene kognitivne procese (npr. rasuđivanje, brzina obrade informacija) od onih koji ne vježbaju zbog povećanja aktivnosti pojedinih dijelova mozga tijekom i nakon vježbanja koji su zaduženi upravo za složenije kognitivne procese (Colcombe & Kramer, 2003) . Iz svih navedenih podataka može se zaključiti da je tjelesna aktivnost uistinu vrlo važna za sveukupnu dobrobit pojedinca.
Sport i tjelesna aktivnost utječu i na motivaciju pojedinca, odnosno na promjenu samoregulacije (npr. samokontrola, postavljanje ciljeva i ustrajanje u njihovom ostvarivanju) i samopoimanja (npr. slika o sebi) (Horga, 1993) . Taj je učinak najvidljiviji nakon natjecateljskih aktivnosti kada dolazi do jačanja samopouzdanja i razvoja samokontrole te prihvaćanja prosocijalnih stavova (npr. pomaganje drugima).
Usprkos mnogim dobrobitima vježbanja, u svijetu i dalje relativno mali broj ljudi kontinuirano vježba. Psihologe je zanimalo zašto neki pojedinci ustraju u vježbanju, a drugi ne. Pokazalo se da je jedan od važnih elemenata ustrajanja u vježbanju odabir aktivnosti koji odgovara osobi, odnosno njenim osobinama ličnosti. Kao važne karakteristike pokazale su se društvena dimenzija vježbanja, stupanj kontrole, vrsta motivacije, razina agresivnosti, razina kompetitivnosti, vrsta potrebne pažnje i stupanj rizika. Na primjer, plivanje kao vrsta vježbanja je nisko na društvenoj dimenziji, visoko na stupnju kontrole, visoko na unutarnjoj motivaciji, nisko na agresivnosti, srednje na kompetitivnosti i potrebnoj pažnji, te nisko na riziku. Istraživanja su pokazala da ljudi više preferiraju aktivnosti koje odgovaraju njihovoj ličnosti, provode više vremena vježbajući kada odabrana aktivnost odgovara njihovoj ličnosti, te su zadovoljniji nakon vježbanja (Gavin , 2004) . Iz tog razloga, kada ljudi odlučuju započeti s vježbanjem, kako bi efekti bili što bolji, preporuča se odabir aktivnosti koja najviše odgovara njihovoj ličnosti.
Osim ličnosti pojedinca, postoje i drugi razlozi zašto neke osobe lakše, a druge teže započinju i ustraju u vježbanju. Među tim razlozima ističu se motivacija i očekivanja osobe. Naime, ljudi često smatraju da će se učinci vježbanja vidjeti nakon tjedan do dva od trenutka kada su počeli vježbati, također ponekad nemaju realne i ostvarive ciljeve (npr. koliko kilograma žele izgubiti ili koliko će metara uspjeti otrčati), a vrlo često se ne mogu sami „natjerati“ na vježbanje, nego im treba vanjski poticaj. Kako bi se povećala motivacija za vježbanje, vrlo je važno prilikom vježbanja postaviti ciljeve koji će biti dostižni, jasni i konkretni (npr. „U sljedećih tjedan dana povećat ću pretrčanu dužinu s 200 na 250 metara.“). Nadalje, važno je pronaći vrstu vježbanja koja će se svidjeti osobi i u kojoj će uživati, a preporučljivo je ponekad se i nagraditi za svoj napredak i male uspjehe. Često ljudi kažu da ne vježbaju jer im se „ne da mučiti“, odnosno povezuju vježbanje s mučenjem, što je daleko od istine. Ukoliko odaberemo vrstu tjelesne aktivnosti koja odgovara našoj ličnosti, sposobnostima i ambicijama, vježbanje može biti i jako zabavno.
Zaključno, pronalaženjem vrste tjelesne aktivnosti u kojoj pojedinac uživa, odnosno koja je u skladu s njezinim/njegovim osobinama ličnosti, potiče se osjećaj postignuća i vlastite vrijednosti, a može se povećati i socijalna mreža stjecanjem novih prijatelja. Vježbanje ima brojne pozitivne učinke na tjelesno i mentalno zdravlje osobe, a poznata poslovica „Zdrav duh u zdravom tijelu“ se uistinu pokazuje točnom i u istraživanjima i u praksi.
Literatura
