Pogledajte stres u oči. Kako se nositi sa stresom na poslu?
Posljednjih nekoliko desetljeća tržište rada okarakterizirale su brojne promjene nastale zbog ubrzanog tehnološkog razvoja, globalizacije tržišta, internacionalizacije nacionalnih gospodarstava te restrukturiranja radnih organizacija (Sverke i Hellgren, 2002). Navedeni procesi posebno su se brzo i drastično odvili u tranzicijskim zemljama, kao što je i Hrvatska, te iz temelja promijenili sliku rada (Maslić Seršić i Trkulja, 2009). Sigurno i stalno zaposlenje, niska stopa nezaposlenosti te minimalna profesionalna mobilnost zamijenjeni su ugovorima na određeno, povećanim zahtjevima za fleksibilnošću rada, otpuštanjem velikog broja radnika i posljedično, visokim stopama nezaposlenosti.
Rad u opisanom kontekstu za brojne zaposlenike podrazumijeva povećanu izloženost različitim izvorima stresa, kao što su preopterećenost radnim zadacima, nesigurnost posla, pogoršani odnosi među kolegama itd. Dugotrajna izloženost navedenim stresorima može rezultirati nepovoljnim posljedicama u raznim područjima našeg života, kao što su smanjeno zadovoljstvo poslom i privatnim životom, povećana iritabilnost, anksioznost, depresija te različite psihosomatske smetnje. Stoga je od izuzetne važnosti znati kako uspješno smanjiti vlastitu podložnost stresu te se učinkovito suočiti s postojećim.
Među različitim istraživačima koji su se bavili istraživanjem pojave doživljaja stresa ističu se Lazarus i Folkman (2004) koji su postavili temelje transakcijske teorije stresa. U skladu s navedenom teorijom stres nastaje kada pojedinac pojedini podražaj iz okoline procjenjuje potencijalno štetnim za vlastitu dobrobit te istovremeno procjenjuje da nema dovoljno resursa kako bi se s njim učinkovito suočio. U sklopu ove teorije također su istaknute dvije grupe strategija suočavanja sa stresom poznate kao problemu i emocijama usmjereno suočavanje. Prva skupina strategija podrazumijeva da se pojedinac izravno usmjerava na izvor stresa nastojeći ga ukloniti ili promijeniti te na taj način smanjiti doživljaj stresa. Kad pojedinac aktivno traži informacije ili određuje slijed koraka potrebnih za rješavanje problema, koristi se upravo strategijama suočavanja usmjerenima na problem. S druge strane, suočavanjem usmjerenim na emocije nastoji se smanjiti intenzitet neugodnih emocija te ojačati vlastita sposobnost nošenja s njima. Ova skupina strategija uključuju razne načine izražavanja emocija poput pjevanja, pisanja dnevnika i plesa, ali i pokušaje preobrazbe emocija poput sagledavanja stresne situacije iz druge perspektive.
Iako neka istraživanja pokazuju kako je problemu usmjereno suočavanje učinkovitije, istraživači se slažu da efikasnost pojedine strategije zapravo ovisi o konkretnoj situaciji. Suočavanje usmjereno na problem može se pokazati posve nedjelotvornim u okolnostima u kojima je izvor stresa teško promijeniti. Primjerice, kad je izvor stresa kolega na poslu ili klijent, čije ponašanje osoba ne uspijeva znatno promijeniti bilo kakvom intervencijom, učinkovitije je suočavanje usmjereno na emocije. U spomenutom bi slučaju osobi moglo pomoći izražavanje emocija u razgovoru s prijateljem ili bi napetost i ljutnju mogla smanjiti bavljenjem sportom. Ulaganje vremena u razvoj vještina prevencije i smanjenja stresa, s naglaskom na primjenjivost u poslovnom okruženju, osobito je važno za sveopću čovjekovu dobrobit. Stoga je potrebno preispitati učinkovitost različitih vrsta strategija koje se uobičajeno koriste te iskušati nove načine suočavanja sa stresom.
Literatura
Lazarus, R. S. i Folkman, S. (2004). Stres, procjena i suočavanje. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Maslić Seršić, D. i Trkulja, J. (2009). Nesigurnost posla kao predmet istraživanja u psihologiji: teorije, metode i rezultati. Društvena istraživanja, 18(3), 523-545.
Sverke, M. i Hellgren, J. (2002). The nature of job insecurity: Understanding employment uncertanity on the brink of a new millennium. Applied Psychology: An International Review, 51, 23-42.
