Kako se dobro posvađati? – Komunikacija u partnerskim odnosima
Prema teoriji socijalnog učenja (Bandura, 1977), ponašanja u vezi su jedini način na koji partneri mogu direktno utjecati jedan na drugoga, stoga je u psihologiji bliskih odnosa važno proučavati obrasce ponašanja i komunikacije među partnerima. Stilovi komunikacije razvijaju se od djetinjstva odgojem i opažanjem ponašanja odraslih, te su pod utjecajem kulture. Osim prethodnih iskustava, kroz način komunikacije ogledaju se osobine ličnosti partnera, ali i njihova uvjerenja i druge kognitivne značajke (kao npr. stavovi o rodnim ulogama, vremenske perspektive, atribucijski stil i slično). Ponašanje jednog partnera može biti nagrađujuće ili kažnjavajuće za drugog, što vodi do reakcije drugog partnera, i tako dalje naizmjence. S obzirom da partneri iz svake interakcije izvode zaključke o kvaliteti svoje veze, razmjena nagrađujućih ili pozitivnih ponašanja doprinosi kvaliteti odnosa, dok mu razmjena kažnjavajućih ili negativnih ponašanja šteti (Kelley, 1979).
U svakom bliskom odnosu u nekom trenutku dođe do sukoba, no ono što je bitno za kvalitetu odnosa je način na koji se sukob rješava. Način komunikacije prilikom sukoba u vezi povezan je također s brojnim ranije spomenutim činiteljima vezanima uz prošla iskustva, osobine i uvjerenja osoba u sukobu. Razlikujemo tri tipična obrasca komunikacije prilikom sukoba. Konstruktivno rješavanje sukoba karakteriziraju otvorena rasprava o konfliktnim temama, slobodno i pozitivno izražavanje emocija te zajednički trud oko postizanja rješenja u sukobu. Uzajamno izbjegavanje i suzdržavanje svojstveno je partnerima koji ignoriraju postojanje problema, odnosno ni na koji način ne rade na rješavanju postojećeg problema. Konačno, treći obrazac komunikacije izgleda tako da jedna osoba pokušava drugu uključiti u raspravu o problemu tako da ju kritizira, žali se i predlaže promjenu, dok njen partner pokušava izbjeći ili okončati taj razgovor promjenom teme, šutnjom ili odlaskom iz nastale situacije. Od ova tri stila komunikacije prilikom sukoba, jedino je obrazac konstruktivne komunikacije povezan sa zadovoljstvom i kvalitetom intimnog odnosa, dok su obrazac uzajamnog izbjegavanja rasprave i suzdržavanja, te obrazac u kojem jedan partner zahtijeva promjene a drugi se povlači prediktivni za razvod i prekid veze (Christensen & Walczynski, 1997). Neke od primjera destruktivne i konstruktivne komunikacije možete vidjeti na kraju teksta.
S obzirom da je komunikacija vještina, svaka osoba može naučiti analizirati svoj način komunikacije u vezi, uočiti destruktivne obrasce vlastitog ponašanja i raditi na razvijanju konstruktivne komunikacije s partnerom, u čemu se i sastoji savjetodavni rad s parovima u okviru partnerske terapije.
| Destruktivna komunikacija | Konstruktivna komunikacija |
| Povezivanje aktualnog problema s brojnim drugim problemima u odnosu. | Usredotočenost isključivo na konkretan i specifičan problem koji nas sada muči. |
| Okrivljavanje partnera za problem. | Uočavanje vlastitog doprinosa pojavi problema. |
| Slušanje prvenstveno kako bi se osmislio novi i bolji napad na partnera. | Slušanje kako bi se razumjelo što nam partner želi reći. |
| Postavljanje optužujućih i zatvorenih pitanja. | Postavljanje otvorenih pitanja. |
| Podrazumijevanje da znamo što naš partner misli i osjeća o ovom pitanju. | Postavljanje pitanja partneru o njegovim/njezinim mislima i osjećajima o ovoj temi. |
| Opetovano i nasilno nametanje vlastitih zaključaka i stajališta. | Pokušaj sumiranja svojim riječima partnerovih stajališta i razmišljanja. |
| Na partnerove prigovore odgovaranje vlastitim prigovorima. | Na partnerove prigovore tražiti dodatna pojašnjenja i detaljnije informacije. |
| Truditi se pokazati da je partner u krivu. | Truditi se postići suglasnost i dogovor. |
| Nametati svoje ideje i preporuke što bi partner trebao napraviti kako bi riješio ovaj problem. | Nuditi konstruktivne prijedloge što biste vi mogli napraviti kako bi se riješio ovaj problem. |
| Postavljanje ultimatuma. | Ostati fleksibilan i nuditi moguća rješenja. |
| Naglašavanje točaka oko kojih ne postoji slaganje. | Traženje točaka oko kojih postoji slaganje. |
| Poticanje razgovora o problemu govoreći optužujućim i neprijateljskim tonom. | Poticanje razgovora o problemu na neutralan način i govoreći prijateljskim tonom. |
| Odbacivanje partnerovih shvaćanja kao netočnih i pogrešnih. | Prihvaćanje i prepoznavanje da je važno kako partner doživljava ovaj problem. |
| Pokazivanje negativnih neverbalnih znakova dok slušamo što nam partner govori. | Slušanje partnera s iskrenim zanimanjem za to što nam govori i ohrabrivanje da nastavi razgovor o tome. |
| Usmjeravanje na ono što parter mora učiniti kako bi udovoljio vašim potrebama. | Otvoreno otkrivanje partneru vaših potreba i želja. |
| Prekidanje partnera dok govori. | Dozvoljavanje partneru da završi svoju misao. |
Preporučena literatura
Krznarić, T. i Kamenov, Ž. (2017). Kako se dobro posvađati? Komunikacija prilikom sukoba u ljubavnoj vezi. U: Salkičević, S., Huić, A., Parmač Kovačić, M. i Rebernjak, B. (Ur.) PsihoFESTologija 2 – psihologijska znanost na popularan način. Zagreb: Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet
Literatura
