Jesmo li (i)racionalni?: Pristranosti i ograničenja u vlastitom rasuđivanju

Istraživanja potvrđuju ono s čim se često susrećemo u životu, a to je da ponavljano donosimo loše prosudbe. Općenito, skloni smo prosudbe temeljiti na brzim, intuitivnim dojmovima (Kahneman, 2013) . U razmišljanju i donošenju odluka često koristimo mentalne prečace, tzv. heuristike – kognitivne procese koji zahtijevaju malo kognitivnog napora, ne ometaju druge procese i mogu se odvijati paralelno s njima. Iako takvo intuitivno razmišljanje može biti korisno, ono može uzrokovati pristranosti u zaključivanju (Kahneman, 2013) . Među najviše istraživanima heuristike su dostupnosti i reprezentativnosti te heuristika pomaka s uporišta. Heuristiku dostupnosti koristimo za donošenje prosudbi temeljem lakoće dosjećanja određenih slučajeva. Ideje i događaji koji nam padaju lako na um često se čine mnogo vjerojatnijima iako činjenice i statistika mogu govoriti suprotno. Kad uplaćujete nagradnu igru ili se kladite, slike presretnih dobitnika lakše prizivate u um u odnosu na stvarne podatke o vjerojatnosti dobitka. Heuristika dostupnosti objašnjava lako potpadanje pod utjecaj jeftinih živopisnih i dramatičnih priča u odnosu na znanstvene dokaze. Zbog toga je često korištena u oglašavanju i političkim utakmicama kako bi se javnost navela na željeni odabir.

Skloni smo koristiti i heuristiku reprezentativnosti, pri čemu prosudbe o vjerojatnosti događaja donosimo na temelju koliko dobro on predstavlja, ili je sličan, tipičnom slučaju. Psiholozi Daniel Kahneman i Amos Tversky osmislili su poznati problem „Linda“ kako bi pokazali sklonost pogrešci uzrokovanoj tim heuristikom (Kahneman, 2013) . Ovako su opisali Lindu: Linda ima 31 godinu, neudana je, otvorena i vrlo bistra. Diplomirala je filozofiju. Kao studentica, bila je jako okupirana pitanjima diskriminacije i društvene pravde, a sudjelovala je i u anti-nuklearnim prosvjedima. Većina ljudi smatra vjerojatnijim da je Linda bankovna službenica i aktivna feministica, nego samo bankovna službenica budući da se bolje uklapa u ideju feministice, nego službenice na šalteru u banci. No to je pogrešno budući da je vjerojatnost zajedničkog javljanja dvaju događaja manja u odnosu na vjerojatnost bilo kojeg zasebno.

Heuristiku pomaka s uporišta koristimo pri procjenama kada svoju početnu prosudbu usidrimo na nekoj razini, a potom konačnu prosudbu prilagodimo tom uporištu, premda prilagodba obično nije dovoljna. Zamislite da na sajmu rabljenih automobila, kupujete vozilo. Nakon nekoliko krugova pregovora s prodavačem pristajete na njegovu zadnju ponudu. Čini se da ste sklopili dobar posao snizivši početnu cijenu za 500 eura. No zapravo je teško znati koliko smo zaista bili uspješni u pregovaranju. Marketinški stručnjaci i prodavači svjesni su naših slabosti te ih često iskorištavaju. Nude početnu cijenu koja postaje uporište za naše daljnje procjene. Za razliku od manje upućenog kupca, oni znaju stvarnu vrijednost proizvoda i postavljajući uporišnu vrijednost u svoju korist, očekuju našu nedovoljnu prilagodbu.

Nebrojene pristranosti uzrokovane korištenjem heuristika mogu rezultirati beznačajnim do životno ugrožavajućim posljedicama (primjerice kad roditelji odlučuju o cijepljenju djece). Stoga se postavlja pitanje zašto smo tako predvidljivo iracionalni. Pristranosti su se razvile tijekom naše evolucijske povijesti jer su pridonosile preživljavanju i reprodukciji (McKay & Efferson, 2010) . Primjerice, poticale su brzu i automatsku reakciju u opasnim situacijama. No, nesklad u brzini tehnološkog napretka i ljudske evolucije često dovodi do pogoršanja problema. Suvremena tehnološka društva neprijateljsko su okruženje za osobe sklone samo lako dostupnim automatskim odgovorima (Stanovich, 2011) . Prvi korak u osiguravanju kvalitetnijih odluka jest spoznaja da smo podložni raznim pristranostima, a potom nastojanje da poboljšamo vještinu prepoznavanja situacija u kojima će se pogreške vjerojatno pojaviti (Kahneman, 2013).

Literatura

Preporučena literatura

Ariely, D. (2009). Predvidljivo iracionalni: Nevidljive sile koje upravljaju našim odlukama. Zagreb: V.B.Z.

Ariely, D. (2010). The Upside of Irrationality. The unexpected Benefits of Defying Logic at Work and at home. New York: HarperCollins Publishers.

Maglić, M. i Vranić, A. (u tisku). Jesmo li (i)racionalni?: Pristranosti i pogreške u prosudbama i donošenju odluka. U: Salkičević, S., Huić, A., Parmač Kovačić, M. i Rebernjak, B. (Ur.) PsihoFESTologija 2 – psihologijska znanost na popularan način. Zagreb: Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet.

Thaler, R. i Sunstein, C. (2009). Poticaj: Moguće je donositi bolje odluke o zdravlju, bogatstvu i sreći. Zagreb: Planetopija.

Tversky, A. i Kahneman, D. (1974). Judgment under Uncertainty: Heuristics and Biases. Science, 185, 4157, 1124-1131.