“I ljubav ima svoj rok trajanja“ – Što nas psihologija može naučiti o prekidima ljubavnih veza?
Prekid ljubavne veze, posebno na prelasku u odraslu dob kada je uspostavljanje i održavanje bliskih odnosa s drugima izuzetno važno, često je dramatičan događaj koji ostavlja trag u životu pojedinca. On najčešće izaziva osjećaje tuge, boli, usamljenosti, ljutnje, frustracije i sl. Međutim, razina teškoća koja se javlja nakon prekida razlikuje se od čovjeka do čovjeka i u različitim vezama na predvidljiv i sistematičan način.
Reakcije na prekid vrlo su raznolike i nisu uvijek samo negativne kako većina ljudi misli. Osim poteškoća koje se javljaju nakon prekida, pokazalo se da ljudi mogu doživjeti i osobni rast kao posljedicu psihološke borbe sa stresnom situacijom u kojoj su se našli. Najčešće pozitivne promjene koje ljudi doživljavaju nakon prekida vezane su uz osobne karakteristike, uvjerenja i specifična ponašanja (npr. „Naučio/la sam priznati kad sam u krivu.“). Osim toga, ljudi često govore i o pozitivnim promjenama vezanim uz okolinu, kao što su poboljšani obiteljski odnosi i povećani uspjeh u školi/na poslu. Dok su u vezi, ljudi često zanemare druge socijalne odnose, a tek nakon prekida postanu svjesni koliko su im ti odnosi bitni i počnu se više oslanjati na svoju obitelj i prijatelje (Čorić, 2013) .
Psiholozi pokušavaju utvrditi činitelje koji imaju utjecaj na reakcije osoba na prekid ljubavne veze. Tri osnovne skupine činitelja koje su dosad istraživane su: karakteristike veze, individualne karakteristike osoba koje su bile u vezi te strategije prekida ili način na koji je veza prekinuta (Krešić, 2013) .
Kada govorimo o karakteristikama veze, zadovoljstvo vezom, predanost u vezi te njezino trajanje povezani su s teškoćama nakon prekida. Ljudi koji su više uložili u vezu (veza je duže trajala), koji su bili privrženiji partneru, više emocionalno angažirani te zadovoljniji u vezi, a istovremeno nemaju postojećih alternativa (druge osobe s kojima bi mogli biti u vezi), u pravilu doživljavaju više teškoća nakon prekida.
Neke individualne karakteristike također mogu biti povezane s teškoćama. Možemo očekivati da će u istim uvjetima određeni ljudi doživjeti više teškoća nakon prekida i oporavak će im trajati dulje nego drugima. Moguće da je to zato što imaju različite resurse za suočavanje ili različito izražene tendencije stalnog razmišljanja o neuspjesima. Također, osobe koje su općenito nesigurne u svoju sposobnost da izdrže prekid mogu imati veće teškoće neposredno i nekoliko mjeseci nakon prekida (Babić, 2013) .
Kako prekidi najčešće nisu zajednička odluka, tako i strategije prekida uglavnom koristi samo jedna strana, odnosno ona osoba koja ima veću želju za prekidom veze. Strategije prekida razlikuju se u stupnju u kojem su izravne (daje li inicijator eksplicitno i nedvosmisleno svom partneru do znanja da je njegov cilj prekid njihove veze) te u usmjerenosti na drugu osobu odnosno količini brige i suosjećajnosti. Neizravnim strategijama smatraju se povlačenje/izbjegavanje, komunikacija na daljinu (e-mail, sms itd.) i manipulativne strategije. To su strategije nakon kojih bi partner, osim povrijeđen, mogao ostati i zbunjen jer ne dobiva jasan razlog niti objašnjenje zašto druga osoba želi prekinuti vezu (Collins & Gillath, 2012) .
Literatura
Preporučena literatura:
Kamenov, Ž. (2017). I ljubav ima svoj rok trajanja: Što nas psihologija može naučiti o prekidima ljubavnih veza? U: Salkičević, S., Huić, A., Parmač Kovačić, M. i Rebernjak, B. (Ur.) PsihoFESTologija 2 – psihologijska znanost na popularan način. Zagreb: Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet