Čime se sve koristi politička propaganda?
Propagandu možemo ukratko definirati kao namjerno i sustavno nastojanje utjecaja na javno mnijenje (Petz, 2005). Propaganda se najčešće koristi u političke svrhe (politička propaganda), ali i kao mehanizam utjecaja na ponašanja vezana uz očuvanje zdravlja (zdravstvena propaganda) ili kada se želi djelovati na ponašanje potrošača (ekonomska propaganda). Kada je riječ o političkoj propagandi, dva su temeljna cilja takvih poruka: slanje negativne slike o protivniku i nastojanje da se ojača kohezija vlastite grupe. Postizanje navedenih ciljeva osobito je važno u periodu priprema za sukob ili za određeni oblik sučeljavanja (npr. politički izbori, referendum…), kada je propaganda temeljno sredstvo tzv. „psihološkog rata“. Dok su se kroz povijest za propagandu prvenstveno koristili tiskani mediji – poput plakata, letaka, knjiga, stripova, povijesnih pregleda, od 1950-ih godina primarni izvori postali su televizija (vijesti, filmovi, crtani filmovi) i radio. Danas su glavni izvori propagandnih poruka društvene mreže, prvenstveno Twitter i Facebook, zatim web stranice, web portali i blogovi.
Postoji velik broj tehnika političke propagande, a u ovom kratkom tekstu navest ćemo samo nekoliko najčešćih (Filene, 1938; O’Donnell & Jowett, 2005):
- Izazivanje straha – tehnika koja potiče strah od druge grupe, putem prikazivanja neprijatelja kao prijetećeg ili zastrašujućeg. Neprijatelj se povezuje s neugodnim emocijama te se stvara negativan stav prema njemu.
- Argumentum ad populum – tehnika kojom se potiče vjerovanje da je neko stajalište (koje se propagira u poruci) točno jer ga podržava većina ljudi. Potiče se razmišljanje“Svi to čine pa zašto ne biste i vi?“,“Svi vjeruju u tu ideju, mora da je točna.”. Također, potiče se vjerovanje da ćemo, ako ne podržavamo stav većine, biti isključeni iz grupe.
- Crno-bijeli pogled – tehnika koja prezentira vjerovanje da postoje samo dvije mogućnosti za izbor, pri čemu je odabir onoga što se propagira u poruci bolji, točniji ili povoljniji. Primjerice, “Ili ste s nama, ili protiv nas!”.
- Običan čovjek – tehnika koja pokušava uvjeriti da poruka odražava stav prosječnog čovjeka koji je po svemu sličan primatelju poruke. Dojam se pojačava davanjem primjera iz osobnog života lika, korištenjem jednostavnijeg jezika i stila, direktnim obraćanjem primatelju poruke (“ti”).
- Dehumanizacija – tehnika koja koristi prikazivanje članova protivničke grupe kao bića koja nemaju ljudske osobine te samim time njihov život postaje manje bitan. Ovom tehnikom nastoji se primatelja poruke moralno distancirati od neprijatelja i opravdati (buduću) agresiju prema njemu.
- Pozivanje na opće ljudske vrijednosti – tehnika koja povezuje ideju koja se propagira s riječima koje se nalaze visoko u ljudskom vrijednosnom sustavu, primjerice opće dobro, promjena, hrabrost, mir, sreća, istina, sigurnost, demokracija, sloboda, nada, domoljublje, snaga, jednakost. Ovakve riječi i fraze obično su same za sebe, bez argumenata na koji način su povezane s porukom, apstraktne i sadržajno prazne. Međutim, njihova funkcija je da, zbog visoko pozitivne konotacije, izazivaju neupitno slaganje s idejom koja se propagira.
Literatura
